Kada je Austrougarska napala Srbiju srpska vojska nije mogla da se odupre nadmoćnijoj i bolje naoružanoj austrijskoj vojsci, naša vojska je bila prinuđena da se povuče iz Beograda i napusti naš voljeni grad Beograd. Pošto je naša vlada kupila artiljerijsko oružje, topove i drugu vojnu opremu od Francuske vlade, po napadu Austougarske na Srbiju, Francuska vlada je isporučila granate za topove većega kalibra nego što su cevi naših topova kupljenih u Francuskoj. Načelnik Srpske vojske Vojvoda Mišić nije mogao da se odupre Austrougarskoj vojsci i iz razloga što nisu imali odgovarajuće granate za topove. Sreća naša što je majka Srbija u Kragujevcu imala fabriku naoružanja, te je naša vojska neispravne topovske granate železnicom poslala u fabriku kako bi se granate obradile i iste bile sposobne za našu artiljeriju da se odupru u kontra ofanzivi. Vojvoda Mišić je bio prinuđen da povuče našu vojsku na zapadni deo Srbije prema Ljigu, rudniku da bi odmorio vojsku pripremio naoružanje i sačeka da se u Kragujevcu obrade granate i iste vrate na položaje Srpske vojske, tada je kralj Aleksandar nazvao vojvodu Mišića i rekao mu crni Mišiću:“šta uradi od vojske, umesto da braniš Beograd i Srbiju, a ti povuče vojsku 100 km od Beograda“. Kralj Aleksandar je rekao Mišiću da će da čeršagija Austrougarske konje i daće da čisti čizme i cipele austrougarskim oficirima i vojnicima.
Vojvoda Mišić je odgovorio kralju aleksandru:“ vaše veličanstvo, jeste li vi mene postavili za načelnika Srpske vojske, ja znam šta radim i znam šta ću uraditi i duboko verujem u pobedu naše vojske ukoliko smatrate da to nije tako, vi me momentalno smenite“.
Kada su granate u Kragujevcu obrađene i železnicom vraćene na komandna mesta zato vreme se Srpska vojska oporavila, odmorila i pripremila za kontra napad na Austrougarsku vojsku. Taj pohod je nazvan Kolubarska bitka koja je počela oko prvog decembra 1914 godine i trajala do 15 decembra 1914 godine kada u Srbiji više nije bilo nijednog vojnika Austrougarske samo zarobljenici.
Kada je Austrougarska vojska ušla u Beograd na ulice su izlazile mađarice, nemice i druge nacionalnosti i iznosile Austrijskim vojnicima razne pite kolače, torte i častile ih zbog toga što su ih oslobodili i glasno govorile da Beograd nikada više neće biti srpski.
Kolubarska bitka kao i Cerska bitka, bitka na Kajmakčalanu, proboj solunskog fronta se više od sto godina proučavaju u mnogim državama u njihovim institutima o strategiji i hrabrošću srpske vojske.
Slika br.1 – spomen kosturnica Srpskim vojnicima iz Kolubarske bitke 1914 godine na vrhu varovnice. Slika br.2 – spomen kostrurnica Srpskim vojnicima na kosmaju u Kolubarskoj bici 1914 godine siva stena. Rovovi koji su naši vojnici kopali u prvom svetkom ratu su isti korišćeni i u drugom svetskom ratu. Slika br.3 – mesto Vrapče brdo-čovka na kome je poginuo Dimitrije Tucović prvi socijalista u našoj Srbiji.
Kada se ide magistralnim putem za Kraljevo sa leve obale reke Ibra na jednoj steni, pokraj same reke podignut je ovaj spomenik Srpskom vojniku i ratniku iz Kolubarske bitke. Spomenik je podignut povodom 91 godišnjice proboja Slolunskog fronta.